Vijesti iz regiona

Zagreb, 06.08.2009.,

Jedna je od najvažnijih političarki u povijesti Hrvatske, Savka Dabčević-Kučar, umrla je danas u svojoj obiteljskoj kući u 86. godini života

Iako se politikom bavila još od 1941., kulminacija njezine političke karijere bila je od 1967 - 1971. godine. 1969. postaje predsjednicom CK SKH, a politička karijera prekinuta joj je 1. prosinca 1971. na partijskoj sjednici u Karađorđevu, izbacivanjem iz Saveza komunista i svih javnih funkcija, jer je bila jedna od vodećih ličnosti Hrvatskog proljeća, pokreta koji većina Hrvata doživljava kao uvod u nezavisnost ostvarenu 20 godina kasnije.
listopadu 1990. zajedno s istomišljenicima formirala je Hrvatsku narodnu stranku (HNS). Prvi je predsjednik HNS-a, birana tajnim glasovanjem u siječnju 1991. Još dva puta izabirana je za predsjednicu stranke. U kolovozu 1992. kandidirala se za predsjednicu RH, no osvojila je svega 6 posto glasova, odnosno desetorostruko manje od Franje Tuđmana. Svojom odlukom povlači se s funkcije predsjednice HNS-a u studenom 1994. no sve do smrti ostaje počasna predsjednica stranke. Od 7. rujna 1992. do 28. studenog 1995. je bila zastupnica u Saboru, a potom se povukla iz aktivnog političkog života.

Rodila se 6. prosinca 1923. na Korčuli u obitelji Hrvata podrijetlom iz Boke Kotorske. Njezin otac Antun bio je pravnik koji je također ušao u hrvatsku povijest nakon što je 1895. sa Stjepanom Radićem i njegovim prijateljima spalio mađarsku zastavu prilikom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb. Savka je dobila ime po liku iz pjesme Petra Preradovića, jednog od vodećih pjesnika Hrvatskog narodnog preporoda. Završila Žensku realnu gimnaziju u Splitu 1941. i bila je najmlađa maturantica. Školovanje nastavlja tek nakon rata 1945. kada upisuje tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti). 1946. odlazi na studij u SSSR, u Lenjingrad. Tamo završava dvije godine studija koji prekida i vraća se u Zagreb u lipnju 1948. Nastavlja studij na Fakultetu ekonomskih znanosti gdje je u prosincu 1949. i diplomirala. Već početkom 1950. započinje njezina sveučilišna karijera. I pored kasnijeg velikog političkog angažmana, nikad nije prekidala predavanja i rad na fakultetu, sve do prosinca 1971., tj. osude u Karađorđevu zbog koje je prinuđena napustiti fakultet i stručni i znanstveni rad.

Niko Lozančić, dopredsjedatelj Predstavničkog doma Parlamenta BiH, hrvatski je umirovljenik, ali to mu ne smeta da prima plaću i u BiH, tvrdi se iz Zagreba i Splita gdje se došlo do nevjerovatnih otkrića o ovom visokom bh. funkcioneru i potpredsjedniku HDZ-a BiH.

Tvrdi se da on kao bivši pripadnik HVO-a već devet godina prima vojnu penziju iz Hrvatske u iznosu od 7.680 kuna.

To znači da od poreskih obveznika Hrvatske on godišnje naplati čistih 92.160 kuna. Njegova radna knjižica morala je, po zakonu, biti pohranjena u Hrvatskom zavodu mirovinskog osiguranja, međutim ona se nalazi u Administrativnoj službi Parlamenta BiH - tvrdi se iz Hrvatske u otvoreno pitanje da li je Lozančić izradio sebi duplikat radne knjižice - jednu za Hrvatsku, drugu za BiH?

Inače, on kao poslanik Parlamenta BiH ima mjesečnu plaću u iznosu od oko 5.000 maraka, a tome treba dodati i naknade za rad u nekim komisijama.

Nazalost tako je, ali on nije i jedini takav

Janša: "Arbitražni sporazum loš za Sloveniju"

Bivši slovenski premijer, Janez Janša je izjavio da se Slovenija nalazi u sve lošijoj gospodarskoj situaciji te da će zbog arbitražnog sporazuma s Hrvatskom izgubiti kontakt s otvorenim morem, a time i status pomorske države.

No usprkos tome, Janša je rekao da njegova stranka, do početka iduće godine i unatoč ranijim najavama neće tražiti glasovanje o povjerenju vladi u parlamentu. Njegova, Slovensko demokratska stranka, SDS najveća je oporbena stranka u parlamentu ove zemlje.

05.12.

Kupujte s osmjehom bio je slogan Peveca koji je osnovan 1990. godine. Danas u Pevecu nema ni traga osmijehu. Radnici diljem Hrvatske prosvjeduju jer nisu primili tri plaće.

Posrnulo carstvo Višnje i Zdravka Peveca grca u dugovima. Lista je dugačka: dobavljači, država koja potražuje više od 150 milijuna kuna za porez, nepodmireni krediti bankama i naravno radnici.

(Pre)velika ekspanzija pa propast

Najveću ekspanziju Pevec je imao 2000. godine, no ekonomski analitičari smatraju kako je upravo nagla ekspanzija bila kobna za Pevec.

Novi centri otvarani su i tijekom 2007. i 2008. godine. Banke su to pratile i kreditirale no već krajem 2008. godine počeli su problemi dobavljača, kojima Pevec duguje. Gospodarska kriza, neradna nedjelja, sve po malo dovelo je Pevec na sam rub provalije u koju s njim padaju i radnici, njih 2 500. No prema nekim procjenama propašću Peveca pogođeno je puno više osoba koje su na neki način radile za Pevec grupu.

Radnici nerado o životu bez plaće

Zlatko i Ruža bračni su par i do nedavno su bili zaposlenici Peveca. Zlatko je u Pevecu bio četiri godine, službeno i danas je zaposlenik na neodređeno vrijeme. Supruga Ruža prije dvadesetak dana dala je otkaz. Predstavnici sindikata parovima koji su radili u Pevecu savjetovali su da barem jedno da otkaz i potraži drugi posao ili barem za prvu ruku dobije pomoć u vidu naknade Zavoda za zapošljavanje. Tako je bilo i sa ovim parom, no, Ruži se posrećilo i u međuvremenu je našla novi posao. Ipak, Zlatko strahuje kako će dalje jer osim Ruže i Zlatka u obitelji je sedamnaestogodišnja kćer. Zlatko je škrt na riječima, nevoljko stoji pred objektivima kamera i foto-aparata jer nije lako javno govoriti o situaciji koja ga je snašla.

Deset Pevecovih bračnih parova

U zadarskom Pevecu bilo je desetak bračnih parova no većina je u međuvremenu dala otkaz a nekoliko onih koji su ostali nisu bili raspoloženi za razgovor. Zadarski Pevec prije samo mjesec dana imao je 110 radnika, sada ih je pedesetak, a „na posao“ ih dolazi tek trideset, ostali nemaju za gorivo jer ne žive u Zadru, a ne mogu si priuštiti ni „marendu“ te je se odriču u korist djece. „Teško je, snalazimo se na sve moguće načine“, kaže Zlatko koji je u prosvjedu zajedno s kolegama, no otkrio nam je kako zapravo više ništa ne očekuje. Možda će zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić koji je primio radnike ublažiti blagdansku tugu radnika propalog trgovačkog lanca. Naime, kako je Kutina isplatila radnicima 20.000 kuna, u Zadru se nadaju da bi i njima Grad Zadar mogao nešto staviti pod bor, a pogotovo zbog toga što je „bogatiji“, uvjereni su radnici.

Preostali zaposlenici Peveca su se organizirali pa i dalje rade iako u Pevecu kupaca gotov i nema. Radno vrijeme skratili su do 15 sati a sniženja robe nema. Radnici kažu kako garantiraju za robu te se od toga za sada ne misle naplatiti.

Kukuriku za štrajk, SSSH protiv

Jedan od radnika Silvio Milanko na svoj je automobil ispisao poruku „Mijenjam auto za kruh (može i od jučer). Pojasnio nam je kako više ne zna što činiti jer pomoći nema niotkuda. „Nitko nas nije ni saslušao a kamoli ponudio pomoć“, kaže Milanko. Također priča kako radnici u cijeloj Hrvatskoj nisu baš koordinirani te da ne prosvjeduju svi zajedno. Jedni su u sindikatu Kukuriku, a drugi u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske pa svaki ima svoje metode. U zadarskom SSSH-u radnicima su rekli da je najbolje da ne štrajkaju jer im to neće pomoći. Ipak, kako bi se solidarizirali s kolegama, stupili su u mirni prosvjed. Radnici su još rekli kako je u Pevecu sindikat uvijek bio nepoželjan, te je članstvo u sindikatu značilo radnu knjižicu „na porti“ već sljedećeg dana. Upravo iz tog razloga radnici zadarskog Peveca sindikat su kontaktirali prije samo mjesec i pol dana.

Silvio Milanko kaže kako je teško bez plaće tri mjeseca te da više ne očekuje pomoć Pevecovih već se nada pomoći Vlade i gradonačelnika Zadra. Ispričao nam je i to da je spreman odreći se eventualne gradonačelnikove pomoći u korist kolega kojima je ona potrebnija

Sindikalac u suzama: neka djeca podijele jogurt

Sindikalni predstavnici obično su više diplomatski raspoloženi od radnika no predsjednik zadarskog SSSH Zdravko Šarić u svom vrlo emotivnom obraćanju javnosti rekao je kako mu pri svakom dolasku u Pevec naviru suze na oči bez obzira što je član sindikata a ne radnik. Kaže kako mu je teško nositi se sa činjenicom da njegovo dijete ima za jogurt a nečije nema. Spreman je kaže taj jogurt podijeliti no ističe kako od Peveca nitko ne bi smio „prati ruke“. Prozvao je tako Vladu a posebno ministra Ivana Šukera koji je znao da Pevec dulje vrijeme ne podmiruje obveze no nije ništa poduzeo.

Autorica: Ivana Zrilić, Zadar

ZA SAMO DVE NEDELJE U BEOGRADU SU SE DESILA ČETIRI SILOVANJA. PREMA PRVIM, NEZVANIČNIM INFORMACIJAMA, NIJE REČ O SERIJSKOM ZLOČINCU.

BEOGRAD - Četiri silovanja koja su se za samo dve nedelje dogodila u Beogradu delo su različitih bludnika koji i dalje šetaju gradom u potrazi za novim žrtvama.
Policija je tokom prošle noći, kako saznajemo, privela nekoliko osumnjičenih, koji odgovaraju opisu silovatelja, ali su pušteni na slobodu zbog nedostatka čvrstih dokaza. Silovanja G. A. i J. J., koja su se dogodila prekjuče u razmaku od nekoliko časova, zastrašilo je Beograđanke.

Policija i dalje pokušava da uhvati nasilnike, koji se slično oblače i seksualno zlostavljaju i pljačkaju žene, jer, prema prvim nezvaničnim informacijama, nije reč o serijskom seksualnom manijaku.

Prvi slučaj silovanja dogodio se 12. decembra, kad je u mračnom delu ulice Milutina Milankovića na Novom Beogradu silovana dvadesetčetvorogodišnja devojka, koja je posle toga i opljačkana. Manijak je tada na glavi nosio fantomku. Još jedna devojka postala je žrtva bludnika, ovog puta u Deligradskoj ulici u centru Beograda. Siledžija je M. G. (21) presreo na ulazu zgrade, dok je išla kod mladića. Devojku je prvo opljačkao, a zatim, preteći nožem, oborio na zemlju i silovao. Bludnik je i u ovom slučaju nosio crnu jaknu i fantomku. U sredu, u razmaku od samo nekoliko sati, dve žene su bile žrtve seksualnih manijaka. Oko 16 časova, napasnik od oko 30 godina je u soliteru „Rudo 2“ na Konjarniku u liftu sačekao G. A. (45). Zaglavio je lift na desetom spratu i više od sat vremena se iživljavao nad žrtvom. Pobegao je kad su komšije otkrile da se nešto dešava u liftu. Ovaj manijak je na glavi nosio pletenu kapu a bio je obučen u crnu jaknu.

Osam sati kasnije, u Hercegovačkoj ulici, manijak s kapom na glavi i dugom crnom jaknom presreo je J. J., zapretio joj nožem, oborio na zemlju i napastvovao je. Prolaznik P. S. spasao je devojku od agonije, ali je u obračunu s napasnikom zaradio posekotinu nožem. Nasilnik je pobegao.

Policijska patrola je posle pola sata potrage uhapsila osobu koja je odgovarala opisu, ali je osumnjičeni pušten na slobodu jer nije bilo čvrstih dokaza da je on silovao u Deligradskoj i Hercegovačkoj ulici.
Okružni sud u Beogradu je tokom prošle godine imao u radu 64 predmeta u vezi sa silovanjem, od kojih je rešeno samo 13.

POTERA
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je juče da je u toku istraga o slučajevima silovanja u Beogradu u proteklih nekoliko dana i da policija čini sve što je u njenoj nadležnosti da pronađe odgovorne.
- Izdao sam nalog da se maksimalno radi na pronalaženju počinilaca - rekao je Dačić.
On je pozvao građane da prijavljuju slučajeve silovanja.
( Objavio: "Kurir" - www.kurir-info.rs )


!!! JEDAN U NIZU !!! - On siluje žene po soliterima


Svim policijskim stanicama u zemlji podeljene su fotografije muškarca, koji je prekjuče u liftu zgrade “Rudo 2” na Konjarniku silovao četrdesetpetogodišnju Beograđanku. Istovremeno, policija traga za manijakom, koji je izvršio silovanje u Hercegovačkoj i Deligradskoj ulici.

Zahvaljujući kamerama postavljenim u liftu 27-spratnog solitera na Konjarniku, potraga za ovim silovateljem biće olakšana. Posle pregleda snimaka, utvrđeno je da je nemili događaj trajao oko sat i dvadeset minuta.

Visoki muškarac, star oko 30 godina, u farmericama i crnoj jakni, sa kapom preko glave zaglavio je lift na desetom spratu, a onda napao ženu. Njeno zapomaganje da kod kuće ima slepo i bolesno dete nije joj pomoglo.

Pijani manijak mučio je samohranu majku više od sat vremena, jer je zbog alkohola imao probleme sa potencijom, a na kraju ju je spasao domar koji je pomislio da je lift pokvaren.

Policija traga i za drugim tridesetogodišnjakom koji je osumnjičen da je za četiri dana izvršio dva silovanja uz pretnju nožem. On napada na ulici, visok je oko 180 cm, nosio je kožnu jaknu, trenerku tamne boje, crnu pletenu kapu i ima krive prednje zube.

Prvo silovanje izvršio je u ponedeljak 21. decembra u Deligradskoj ulici kod vojnog hotela kada je prvo opljačkao, a onda i silovao dvadesetjednogodišnju devojku. Veruje se da je isti napadač preksinoć primorao na seks 20-godišnju J.J. kod Glavne autobuske stanice. Analize će danas pokazati da li je reč o istom muškarcu.
( Objavio: "SrbijaNet" - www.srbijanet.rs )

Čim su se članovi Nadzornog odbora BH Telecoma usprotivili slijepom provođenju naloga iz sjene, iz rukovodstva SDA, stigao je i katil-ferman. Ako nećete vi, ima ko hoće — poručili su iz SDA...

Stranke su davno poklopile sve, pogotovo profitabilne državne kompanije. Najbolje to znaju u BH Telecomu, najjačoj firmi na ovim prostorima, koja je od svojih stranačkih diktatora već doživjela sve što se može doživjeti. Od juče, voljom Stranke demokratske akcije — BHT nema ni Nadzornog odbora!
Smjena šest od sedam članova dosadašnjeg saziva NO obavljena je na jučerašnjoj sjednici Skupštine dioničara, na kojoj je u djelo proveden nalog federalnog Ministarstva prometa, zapravo ministra Naila Šećkaniovića ili, najpreciznije rečeno, njegove stranke — SDA.
Danima se govorilo o ovom događaju. I ispalo je upravo onako kako je najavljeno: čim su se članovi NO usprotivili slijepom provođenju naloga iz sjene, iz rukovodstva SDA, stigao je i katil-ferman. Ako nećete vi, ima ko hoće — poručili su iz SDA, koja će na ta mjesta uskoro postaviti sebi lojalnije ljude.
Igre s najvećom BH kompanijom tako se nastavljaju. U pozadini je, naravno — novac. I to ne bilo kakav, nego onaj koji se iz ove firme može izvući u korist stranke koja je davno stavila svoju ruku na ovu kompaniju. Bliže se izbori, valja finansirati obimnu kampanju, a novac se nema namicati odakle nego od državnih preduzeća. Među njim, BH Telecom je najizdašnija krava: koliko god ga muzeš, za sve dostiže.
No, prije svega treba da dostigne političkim patronima. Izgleda da u posljednje vrijeme tom izdašnošću u SDA nisu bili baš zadovoljni. Članovi Nadzornog odbora, koji donose odluke o velikim donacijama, očito su shvatili da se te odluke moraju i potpisivati, a nekad bi se zbog toga moglo i odgovarati. Šta, na primjer, ako nakon oktobra SDA više ne bude u vlasti? Ko će ih odbraniti od nezakonitih ili neprincipijelnih odluka?
Mnogo toga jadno je i bijedno u ovoj zemlji u kojoj šaka bezdušnika radi šta hoće. Isisavanje novca iz državnih kompanija pritom je samo jedan od oblika pljačke koju oni rade.
Politički lopovi, međutim, ne pljačkaju neku tamo bezveznu kompaniju. S obzirom da je BH Telecom u državnom vlasništvu, zapravo se radi o istovremenom pljačkanju i naroda i države.
Može li se tome stati ukraj?
Da se ne zalagujemo: ne može! Stanje u zemlji još uvijek je tako da se ničem dobrom na političkom frontu nije nadati. Tamo čvrsto sjede oni koji nemaju nikakvog obzira ni prema zemlji ni prema ljudima u čije ime vladaju.