druzenje uz kafu
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Žene kroz istoriju

Go down

Žene kroz istoriju Empty Žene kroz istoriju

Komentar  Dana Fri May 21, 2010 12:51 pm

U tradiciji starof Egipta žene su se poštovale i davala su im se zakonska prava i velike slobode (u odnosu na ostale civilizacije tog perioda).Njihova uloga je bila uglavnom da predaju tron sljedećem kralju a ne da ga i same naslijede.Faraon je sin boga Ra-boga sunca. Kraljevska krv se nasljeđivala od prethodnika preko najstarije princeze.Da bi bio zakonit nasljednik, najstariji sin se morao oženiti svojom sestrom, najstarijom ćerkom pokojnog faraona.Ako faraon nije imao prestolonasljednika sa prvom ženom onda bi pretendent postajao sin sporedne žene.Naime, nije postojao nijedan pisani zakon koji bi zabranio ženana da budu faraoni ali praksa je bila drugačija.
*NEFERTARI*
Nefertari, omiljena kraljica Ramzesa II, je poznata po prikazima na zidovima hrama u Abu Simbelu koji je u njenu čast dao izgraditi faraon. Ovo pokazuje da je morala imati veliki uticaj na njega.
Ipak, ona nije bila jedina njegova žena- bilo ih je još četiri. Međutim, jedino je ona nosila superlativ „Najljepša od njih“ što je bio pokazatelj njenog uzvišenog položaja. Nefertarina uloga u politici je bila ogromna čemu svjedoče i titule uz njeno ime kao što su „Dama Gornjeg i Donjeg Egipta“ kao i „Dama dvije zamlje“.
Porijeklo
Neki egiptolozi smatraju da je ona kći Seta I i time polusestra Ramzesa II. Drugi tvrde da je ona Ahmosova praunuka. Bilo kako bilo, pouzdano se zna da je bila supruga možda najmoćnijeg faraona ikada, Ramzesa II. Njeno ime nije spomenuto kada se obilježavala tridesetogodišnjica faraonove vladavine te se zbog toga smatra da je umrla ranije.
Najljepša grobnica u dolini kraljeva
U istoriji Egipta nikada se nije odala tolika počast jednoj ženi od strane faraona kao što je to bio slučaj sa Nefertari.
Nijednoj se nije dala izgraditi grobnica takve ljepote i vrijednosti. Ona je tu ravnopravno prikazana sa boginjama Hathor i Izis što je bila najveća čast koja se mogla ukazati jednoj ženi.
Nije samo ova grobnica koja se još zvala i „Grobnica ljepote“ u Abu Simbelu pokazatelj ljubavi i strasti Ramzesa II. On je Nefertari prikazao kao sebi ravnu što se vidi iz spomenika gdje je njena statua u visini faraonove. To se do tada u Egiptu nikada nije dogodilo.
Nefertarina grobnica je obnovljena i otvorena za posjetioce.Obnova je trajala dvadesetak godina i tek danas se može vidjeti ljepota kraljice i shvatiti njen značaj u Egiptu.
*TIY*
Tiy je egipatska kraljca 18-te dinastije, supruga faraona Amenhotepa III, majka Ahenatena i svekrva Nefertiti.
Porijeklo
Dugo je smatrano da je ona bila obična pučanka i da je svojom ljepotom privukla pažnju faraona.Ipak danas je ta tvrdnja odbačena i smatra se da je njeno porijeklo kraljevsko.
Njen otac je bio Yuya,komandant kraljevskih kočija pod vlašću Tutmosa IV, a majka Thuya,nadstojnica harema Tutmosa IV.Smatra se da je Thuya bila kći prve kraljice 18-te dinastije od koje vuče korijene i sama Nefertari.Tiy nije bila bijelkinja što je potaknulo razne kontraverze.Danas se zna da je porijeklom iz unutrašnje Afrike.Ona se udala za Amenhotepa III kada je imala 11 ili 12 godina.Bila je inteligentna i vrijedna, prva kraljica Egipta čije je ime bilo istaknuto u oficijelnim aktima. Po prvi put je bila javno objavljena ženidba faraona sa stranom princezom.
Nakon što je rodila Ahenatena(budući faraon) i četiri kćerke savjetovala je i podržala najstariju od njih,princezu Sitamun, da se uda za svog oca.To je bio najbolji način da se zadrži presto.
Amenhotep III je Tiy sagradio palatu zapadno od Tebe gdje se i sam povukao dozvolivši joj da se zajedno sa kancelarima i savjetnicima brine za državne poslove.
Tiy je ostala udovica u 48-oj godini života ali je i dalje igrala važnu političku ulogu u Egiptu.Bila je u dobrim odnosima sa sinom Ahenatenom koji je za nju izgradio i svetilište.
Tiy nestaje sa političke scene kada umire i faraonova kći Meketaten.Neki smatraju da je umrla od kuge koja je u to vrijeme harala Egiptom.
Dana
Dana

Broj komentara : 189
Join date : 2009-08-01

Na vrh Go down

Žene kroz istoriju Empty Re: Žene kroz istoriju

Komentar  Dana Fri May 21, 2010 12:52 pm

*HATŠEPSUT(1473-1458 p.n.e)*
MAAT-KA-RA
Porijeklo
Tokom 18-te dinastije kraljevska kuća Ahmosa I suočila se sa katastrofama tokom tri generacije.Nekoliko muških prestolonasljednika je umrlo tako da su ostale jedino žene.
Kada su umrli svi sinovi Amen-Hotep-a i njegove glavne žene faraon je postao Tutmos I(sin druge žene Senseneb).On se oženio svojom polusestrom Ahmos ali i njihovih 5 sinova je takođe umrlo.U vrijeme smrti Tutmosa I jedini nasljednik sa kraljevskom krvi bio je njegov nezakoniti sin Tutmos II ali kako je on bio maloljetan faraon nije imao drugog izbora već da svoju kći Hatšepsut proglasi suvladarom.
Međutim, prije bolesti svoga oca Hatšepsut se kao petnaestogodišnjakinja udala za svog polubrata Tutmosa II koji je tada imao 12 godina.Zbog rodbinskih veza i miješanja krvi on je bio i fizički i mentalno zaostala ličnost.Hatšepsut mu je i pored toga rodila dvije kćeri Nefru-Ra i Merit-Ra-Hatšepsut. Kako mu nije podarila muškog nasljednika on je sa drugom ženom Izis dobio sina poznatog pod imenom Tutmos III. Da bi osigurali opstanak vladarske loze Nefra-Ra se kao i svoja majka udala za polubrata Tutmosa III. U vrijeme smrti Hatšepsutinog muža Tutmosa II njegov nasljednik Tutmos III je bio maloljetan tako da je ona bila zakonit vladar.
Hatšepsut je bila prva žena koja je krunisana sa svim počastima kao kralj a ne kraljica i koja je dobila svih pet počasnih imena faraona što nijednoj kraljici prije a ni poslije nje nije uspjelo.
Falcifikati
Znajući da je uljez na egipatskom prijestolu Hatšepsut je falcifikovala nekoliko dokumenata da bi pridonijela svom kredibilitetu. Prvo je dala da se na hramu iskleše kako bog Amon daje privilegiju kraljevovanja Tutmosu I i njoj. Zatim je sebi pripisala pobjedu nad stranim osvajačima i uskrsnuće Ozirisa.
Hatšetsut je sama vladala 22 godine tokom kojih je cvjetala egipatska ekonomija.To razdoblje je bilo mirno, bez ikakvih vojnih okršaja. Najviše se pažnje poklanjalo na uspostavljanje trgovačkih veza i na arhitekturu.Najvažniji spomenik njene vladavine je svakako posmrtni hram u Dolini Kraljeva.
U to vrijeme je hram bio fizički povezan sa Dolinom Kraljeva ali nakon smrti kraljice njen zet odnosno posinak Tutmos III dao je da se uruše svi tuneli i prolazi tako da ovaj hram bude odsječen i zaboravljen. Takođe njeno ime je izbrisano sa svih hramova i rodoslova te je zato i do dan danas ostala velika nepoznanica.
Smrt
Hatšepsus je odlučila da bude sahranjena sa svojim ocem Tutmosem I u Dolini Kraljeva. U svrhu povezivanja hrama sa Dolinom iskopan je tunel dug preko 700 m i oko 300 m ispod površine zemlje.
Njen sarkofag je pronađen ali u njemu nije bila njena mumija već jedne princeze iz 21-ve dinastije.
Okolnosti njene smrti su sumljive ali nakon istraživanja ipak se smatra da je umrla prirodnom smrću.Poslednji zapis je 10-og dana 6-og mjeseca u 22-oj godini vladavine(početak februara) kada je zabilježeno da je žena-faraon preminula.
Nemoguće je govoriti o velikoj kraljici a ne spomenuti njenog odanog slugu i prijatelja Senenmut-a. Njegov otac je služio kraljevskoj porodici, a on sam bio veoma odan Hatšepsut.Čak je bio zadužen i za njene privatne odaje te se stoga govorilo o postojanju nečega što je prevazilazilo prijateljstvo.Postojale su glasine da je njena prva kći ustvari njegova ali to nikad nije potvrđeno.Njegov iznenadni nestanak sa dvorske scene bio je čudan, u najmanju ruku, jer su razlozi do danas ostali nerazjašnjeni.
*NEFERTITI*

Proslavljena po svojoj izvanrednoj ljepoti, Nefertiti ostaje jedna od najpoznatijih egiptskih kraljica. Ona je bila glavna i omiljena supruga faraona Ahenatena.
Porijeklo
Njeno ime znači „najljepša žena je došla“ i zaista je bila čuvena po svojoj ljepoti ali i voljena u čitavom Egiptu.Ne zna se mnogo o njenom porijeklu ni o njenim roditeljima. Postoji mnogo špekulacija i teorija, pa tako neki kažu da joj je majka Tiy dok drugi tvrde da je njen otac Tiy-in brat Ay. Pouzdano se zna da je on bio visoki funkcioner i da nikada nije javno priznao svoje očinstvo. Još uvijek se ne zna ko je njena majka jer je odbačena teorija da je to Tiy.
Nefertiti postaje istorijska ličnost od udaje za Ahenatena. Ona mu je uvelike pomogla u nastojanjima da Egipat prevede na monoteističku vjeru. Ona i faraon su vjerovali u Atena, boga svjetlosti i u čast njemu podigli novu prestonicu. Ahenaten je bio reformator i revulicionista jer se usudio preseliti prestonicu iz Tebe koja je bila vjekovno sjedište Egipta. Ovim činom je razbjesnio mnoge a posebno sveštenike koji bi ostali „bez posla“ zbog te nove religije.
Tokom vladavine Nefertiti je promijenila ime u Neferneferuaten-Nefertiti što znači najljepša u ljepoti je Aten.Sa faraonom je živjela u el-Amarni gdje su održavane religiozni obredi posvećeni bogu Atenu. Sa Ahenatenom je imala šest kćeri ali nijednog sina.
Imena kćeri su Meritaten, Meketaten, Ankhenspaaten,Neferneferuaten,Nefernerure i Sepetenre.
Smrt
Nakon što je Meketaten umrla po rođenju Nefertiti je nestala iz egipatske istorije(oko 1335 p.n.e) i smatrala se mrtvom.
Moguće je da je pala u nemilost faraona ili da je ubijena od strane Anhetanovih protivnika. Do danas nije pronađena njena mumija već samo nekoliko komada nakita sa njenim imenom ispred grobnice Ahenatena. Moguće je da je sahranjena negdje drugo jer se 2004 pojavilo novo otkriće. Naime pronađeno je nekoliko mumija u skrivenoj prostoriji jedne grobnice te se za jednu mumiju smatra da je „Najljepša od svih“. Nije objašnjeno zašto je ni kako dospjela tu ni ko je prenio.Na mnoga pitanja nije odgovoreno ali teorija do danas nije osporena.
Bista
Uvid u ljepotu ove kraljice daje nam jedno od najpoznatijih egipatskih blaga – bista kraljice Nefertiti. Ovo je po ocjeni mnogih jedno od najsavršenijih umjetničkih radova načinjenih prije Hrista. Bista se čuva u Egipatskom muzeju u Berlinu, Njemačka. Smatra se da je do danas preživjela zato što je postojala greška u izradi i nikada nije bila izložena u hramu. Ovo su samo pretpostavke jer je bista pronađena u radionici kipara sa oštećenjem lijevog uha.
*KLEOPATRA*
U proljeće 51. godine p.n.e Aulet Ptolomej je umro i ostavio kraljevstvo svojoj osamnaestogodišnjoj kćeri Kleopatri i njenom mlađem bratu Ptolomeju XIII koji je tada imao 12 godina.
Porijeklo
Kleopatra je rođena 69 godine p.n.e u Aleksandriji,Egipat.Imala je dvije starije sestre, Kleopatru VI i Berenise IV kao i mlađu sestru Arsine IV i dva mlađa brata Ptolomeja XIII i Ptolomeja XIV.
Po egipatskom zakonu Kleopatra je morala imati suvladara tako da se udala za svog mlađeg brata i ubrzo izbacila njegovo ime iz upotrebe i na svim državnim dokumentima bilo je napisano samo njeno.
Kada je došla na vlast Kipar i Korenaika su bili izgubljeni ali ona nikad nije prestala da sanja o ogromnoj moći i još većem Egiptu.
Naime, Kleopatra nije bila porijeklom iz Egipta jer je njena dinastija Ptolomeja iz Makedonije.Kao i njeni preci imala je eksplozivnu narav,veliku strast ali i nepromišljenost.Koliko se zna nije imala drugih ljubavnika osim Julija Cezara i Marka Antonija.
Cezar
Cezara je upoznala na spektakularan način. Naime zbog dinastičkih previranja u zemlji bila je protjerana i vlast je bila u rukama njenog supruga odnosno brata Ptolomeja XIII.Međutim, Cezar je sa vojskom došao u Egipat i naredio da se sastane sa Kleopatrom i Ptolomejem XIII. Kako ona nije bila u zemlji dozvolila je da se prijumkričari u tepihu i tako je odmotavanjem tepiha upoznala Cezara. On je odmah bio njome impresioniran i postali su ljubavnici.Kleopatra je bila i sjajan strateg te iskoristila Cezarovu naklonost i veoma brzo zatrudnila.Njemu se jako svidjela ideja o egipatskom tronu te je čak poveo u Rim.Kleopatri se nije svidjela posjeta jer je bila ponižena od strane rimskih konzervativaca.Vrativši se kući obnavlja poljoprivredu i rađa sina Cezariona.
Nakon Cezarovog ubistva, Kleopatra se našla u velikoj opasnosti jer Cezar u svom testamentu nije spomenuo ni nju ni svog sina.
Marko Antonije
Politička previranja nastala poslije atentata na velikog imperatora izrodila su dvojicu protivnika Marka Antonija i Oktavijana.Kleopatra se opredjelila za Marka te i njega opčinila na nevjerovatan način.Egipat je u to vrijeme bio na granici kolapsa jer je nekoliko godina bila loša žetva ali uprkos tome ona je izvela sjajnu predstavu.Priredila je sjajan doček a sama se obukla kao Afrodita, boginja ljubavi.Mnogi smatraju da je takav nastup bio vulgaran ali to je biio jedini način da se zadivi jedan ženskaroš,često pijanica i sam vulgaran čovjek.
Kleopatra je Marku Antoniju rodila sina Ptolomeja XV koji je zajedno sa Cezarionom predstavljao njenu uzdanicu u budućnosti.
Veliki poraz koji Marko Antonije doživljava od Oktavija slomio je Kleopatru koja je pala u nemilost ovog proračunatog čovjeka.Njega nije zanimala romansa sa njom već da je u Rimu pokaže kao trijumf, kao svojinu.
Smrt
Kleopatra sebi nije mogla dozvoliti takvo poniženje i naredila je da joj se donese kobra u odaje.Ubila se ugrizom zmije i osigurala sebi besmrtnost(po egipatskom vjerovanju).
Ono što se slabo zana o njoj jeste njen veliki patriotizam-Egipat joj je bio iznada svega.Tečno je govorila 9 jezika i bila prvi faraon koji je govorio izvornim egipatskim jezikom,jezikom naroda.
Kleopatra je poslednji egipatski faraon.
Dana
Dana

Broj komentara : 189
Join date : 2009-08-01

Na vrh Go down

Žene kroz istoriju Empty Re: Žene kroz istoriju

Komentar  Dana Fri May 21, 2010 1:06 pm

Boadicea
Prvi podatci o Boadicei datiraju iz 48.god.n.e. Kada je nakon udaje za Prasutagusa postala Kraljica Icena, keltskog plemena na jugoistoku Britanije.
U knjizi ''Rimska istorija'' Dia Casiusa opisana je kao veoma visoka zena,sjajnih i zastrasujucih ledenih ociju i grubog glasa.Gusta i duga ridja kosa joj je dosezala do bokova a oko vrata je nosila tesku zlatnu ogrlicu i uvek je nosila mnogobojnu tuniku pricvrscenu brose.Pojava joj je bila zastrasujuca.

Boadiceina pobuna

Prasutagusa su ubili Rimljani kad su izvrsili pokolj na druidskom savjetovanju na otoku Anglesey. Nakon njegove smrti Boadicea je postala regent.Rimljani su odmah poceli pretvarati Icensko kraljevstvo u svoje vlasnistvo, protjerivali su stanovnistvo ili ga pretvarali u roblje. Trezili su da se isplate neki ''zaostali dugovi'' sto je zapravo bilo nemoguce, a sve je ionako pripadalo Neronu rimskom caru.
Boadicea se smatrala odgovornom za sve dugove kraljevstva pa su je Rimljani zarobili, skinuli i okovanu odveli pred narod zeleci je osramotiti, poniziti i uciniti primjerom za svakog ko se zeli oduprijeti njihovoj vlasti. Kceri su joj silovali sto je izazvalo njezin bijes i potaklo na pobunu. Obratila se narodu za pomoc.
U medjuvremenu, druga plemena na sjeveru vodila su rat protiv Rima. Kada ih je Boadicea pozvala na ujedinjenje sva do tada neprijateljska plemena su se ujedinila pod njenim vodjstvom.
Vjeruje se da je imala oko sto hiljada vojnika kada je napala Calmudomium. Pobijedila je i krenula dalje. Sledeci je bio Londomium koji je pao brzo jer ga je rimska vojska u strahu napustila. Zatim se uputila na sjevero-zapad u Verlumium. Prije nego je stigla stanovnistvo je vecinom napustilo grad, ipak i on je bio porusen i spaljen.
Poslednja bitka se desila u sredisnjem dijelu Engleske.
Rimski guverner Paulinius i vecina rimske vojske koja se nalazila u Britaniji porazili su Kelte a Boadicea je pobjegla s bojnog polja da bi se prema Tacitu otrovala odnosno prema Dio Casiusu umrla od bolesti.

Boadiceion rat je bio poslednji otpor rimskom osvajanju Britanije. Nakon toga Neron je uzasnut okrutnim ponasanjem Rimljana prema keltima smijenio Pauliniusa i popravio zivotne uvjete Kelta.
Boadicea je postala legenda i predmet mnogih knjizevnih djela.

Evo jedna pesma

Boadicea

Deep in the night, in a quiet place
I hear her voice, I see her face
All in a dream
She was the warrior queen...

Brought to war by the pain of her daughters,
She vowed revenge, and promised to slaughter
The enemy there -
It was an honour affair.

Fight the foe, fight the foe!
Sang the warrior queen,
the lion looks proud in the shade of the tree,
but the lioness hunts down the prey -
the victor is she!

Across the land her chariot sped,
Burning London, 20.000 dead -
Feared and serene,
The Iceni queen...

But soon she would falter, Suetonius would reign,
Forgotten victories are all that remain.
Her voice they can hear,
An echo from yesteryear...

Fight the foe, fight the foe!
Sang the warrior queen,
the lion looks proud in the shade of the tree,
but the lioness hunts down the prey -
the victor is she!

Deep in the night she took her own life,
Blessed with a smile and a tear
Though she has severed her dearest veins,
None would ever forget ...Boadicea...

Steve McDonald
Dana
Dana

Broj komentara : 189
Join date : 2009-08-01

Na vrh Go down

Žene kroz istoriju Empty Re: Žene kroz istoriju

Komentar  Dana Fri May 21, 2010 1:11 pm

Kraljica Viktorija

Viktorija (Aleksandrina Viktorija), 24. maj 1819. - 22. januar 1901. je bila britanski monarh. Vladala je od 20. juna 1837. do svoje smrti. Njena šezdesettrogodišnja vladavina je najduža vladavina jednog britanskog monarha. Osim nasledne titule Kraljice Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske, bila je prvi monarh koji je poneo titulu Carice Indije.

Vladavina kraljice Viktorije je obeležena velikom ekspanzijom Britanskog carstva. Viktorijansko doba, na vrhuncu industrijske revolucije, bilo je period velikih socijalnih, ekonomskih i tehnoloških promena u Velikoj Britaniji. Viktorija je bila poslednji monarh Kuće od Hanovera. Njen naslednik pripadao je dinastiji Vindzora (Kuća Saks-Koburg-Gota)

Detinjstvo i rana mladost

Njeno Kraljevstvo Visočanstvo Princeza Viktorija od Kenta je rođena u Kensington palati u Londonu 1819. U krugu porodice je nosila nadimak Drajn. Princ Edvard Avgust, njen otac, umro je kada je imala osam meseci. Kralj Džordž III, otac princa Edvarda i deda princeze Viktorije, umro je slep i poremećenog duha manje od nedelju dana po Edvardovoj smrti. Krunu je nasledio Princ od Velsa, Viktorijin stric, Džordž IV.

Iako je bila među prvima po pravu nasledstva, Viktorija je kao malo dete učena samo nemačkom jeziku koji je bio maternji i njenoj majci i njenoj guvernanti. Kada je navršila tri godine počela je školovanje na engleskom jeziku. U toku života naučila je da govori italijanski, grčki, latinski i francuski.

Kada je imala jedanaest godina, njen stric, Kralj Džordž IV, je umro ne ostavivši potomka za sobom, ostavivši tron svom bratu, Vilijamu IV. Kako novi kralj nije imao dece, mlada princeza je postala prvi prestolonaslednik. Kako zakon u to vreme nije imao specijalne zahteve u pogledu starosti monarha, Viktorija je mogla da vlada kao dete, kao i da je bila odrasla. Da bi sprečio ovaj razvoj događaja, parlament je usvojio zakon, po kome je Viktorijina majka, Grofica od Kenta i Strathorna, trebalo da vlada kao regent do Viktorijinog punoletstva. Parlament nije ograničio vlast regenta.

Svog budućeg supruga, princa Alberta od Saks-Koburg-Gota, princeza Viktorija je upoznala kada je imala 16 godina. On je Viktoriji bio brat od ujaka, sin brata Grofice od Kenta. Kralj Džordž IV se protivio ovoj vezi, ali njegove primedbe nisu urodile plodom. Mnogi naučnici smatraju da Princ Albert nije bio zaljubljen u Viktoriju, već da je brak prihvatio da bi popravio svoj status princa male nemačke države i iz osećanja dužnosti prema svojoj porodici koja je želela ovaj brak. Koji god da je bio razlog, njihov se brak pokazao kao izuzetno srećan.

Rana vladavina

Kralj Vilijam IV je umro od bolesti jetre u sedamdesetdrugoj godini 20. juna 1837, ostavivši presto Viktoriji. Mlada kraljica je imala osamnaest godina i nije bilo potrebe za regentom. Prema Salskom zakonu, žena nije mogla da vlada državom Hanover, oblašću koja je delila monarha sa Britanijom od 1714. Hanover je tako nasledio Viktorijin ujak, Ernest Avgust I od Hanovera. Kako je mlada kraljica bila još uvek neudata i bez dece, Ernest Avgust je bio prvi prestolonaslednik britanske krune.

U vreme kada je Viktorija nasledila presto, vlada je bila pod kontrolom "Vig" partije (ova je partija pokušavala da ograniči vlast krune, nasuprot "torijevcima"), koja je bila na vlasti od 1830. Njihov premijer, Vilijem Lamb, Lord od Melburna, je odjednom postao značajan činilac u životu politički neiskusne kraljice koja se na njega oslanjala za savet. Melburnova vlada nije ostala dugo na vlasti; postajala je sve manje popularna i suočila se sa velikim teškoćama u upravi kolonija. U Kanadi se Ujedinjeno Kraljevstvo suočilo sa pobunom, a na Jamajci je kolonijalno zakonodavstvo protestovalo protiv britanskih principa odbijajući da sprovodi bilo kakav zakon. 1839, nesposoban da se nosi sa problemima u kolonijama, Lord Melburn je podneo ostavku.

Kraljica je poverila formiranje novog ministarstva Ser Robertu Pilu, torijevcu, ali se susrela s debaklom poznatim kao "Kriza spavaće sobe" ("Bedchamber Crisis"). U to vreme je bilo uobičajeno da osoblje u odajama kraljevske porodice imenuje premijer na osnovu stranačke pripadnosti. Mnogo dvorskih dama je bilo udato za pripadnike Vig partije, a Ser Pil je želeo da ih zameni ženama torijevaca. Viktorija se oštro usprotivila uklanjanju dvorskih dama, koje je smatrala bliskim prijateljicama, pre nego članovima ceremonijalne institucije. Ser Robert Pil je smatrao da ne može da radi pod ovim uslovima, pa je dao ostavku, dozvolivši Melburnu da se vrati na poziciju.

Brak

Kraljica se udala za princa Alberta 10. februara 1840. u Kraljevskoj kapeli u Sent Džejms palati. Četiri dana ranije, Viktorija je Albertu dodelila zvanje Njegovo Kraljevsko Visočanstvo. Princ Albert je bio poznat kao Princ Pratilac (Prince Consort), ali nije formalno nije dobio titulu sve do 1857. Nikada nije dobio plemićke počasti.

Tokom Viktorijine prve trudnoće, jedanaestogodišnji Edvard Oksford je pokušao atentat na kraljicu dok se vozila kočijom sa princom Albertom ka Londonu. Oksford je pucao dva puta, ali je oba puta promašio. Suđeno mu je za veleizdaju, ali je oslobođen na račun neuračunljivosti. Ovaj proces su mnogi stavili pod znak pitanja i smatraju da je moguće da je Oksford prosto želeo da postane poznat. Drugi smatraju da je zavera "Čartista" ("Chartistѕ") bila u osnovi ovog pokušaja ubistva ili da je slučaj imao veze sa izborom prvog prestolonaslednika, Kralja od Hanovera. Ove teorije zavere pogodile su zemlju talasom patriotizma i lojalnosti.

Događaj nije imao uticaja na kraljičino zdravlje i trudnoću. Prvo dete, Kraljevska Princeza i Carska Frederika Viktorija, je rođeno 21. novembra 1840. Još osmoro dece će biti rođeno tokom izuzetno srećnog braka Viktorije i Alberta. Albert nije bio samo kraljičin saputnik, već i važan politički savetnik, zamenivši Lorda Melburna na mestu dominantne ličnosti kraljičinog života. Liberali (Vigs) su izgubili izbore 1841. Zamenila ih je Konzervativna partija (torijevci). Viktorija je nastavila da se tajno dopisuje sa Lordom Melburnom, ali je njegov uticaj vremenom izbledeo na račun princa Alberta.

13. juna 1842. Viktorija je prvi put putovala vozom, od Sloua blizu zamka Vindzor do Pedingtona u Londonu, posebnim vagonom koji je napravila Velika Zapadna Železnica, a u pratnji muža i inženjera Velike Zapadne Železnice, Ajzambarda Kingdoma Brunela.

1842. desila su se tri pokušaja atentata na kraljicu. 29. maja, i sledećeg dana, Džon Frensis je bezuspešno pucao na kraljicu. Osuđen je za veleizdaju, ali je smrtna kazna zamenjena doživotnom robijom. Princ Albert je smatrao da su ovi napadi bili inspirisani Oksfordovim napadom 1840. 3. jula, samo jedan dan pre nego što će Frensisova kazna da bude preinačena, još jedan dečak, Džon Vilijem Bin, je pucao na kraljicu. Iako je njegova puška bila napunjena samo hartijom i duvanom, kazna za pokušaj atentata je bila smrtna. Smatrajući da je to prestroga kazna, princ Albert je predložio parlamentu da donese zakonski akt kojim će se nišanjenje kraljice, bacanje predmeta na nju ili slične radnje sa ciljem da je uznemire, kažnjavati sa sedam godina zatvora i bičevanjem. Bin je osuđen na 18 meseci zatvora. Ni on, niti ijedan drugi zatvorenik posle njega nisu bičevani.

Rana viktorijanska politika

Pilova administracija se našla u krizi u vezi Zakona o žitaricama. Mnogi torijevci su se protivili zakonu, ali neki torijevci, tzv. "Piliti", i većina liberala su su ga podržavali. Pil je podneo ostavku 1846, nakon što je predlog jedva usvojen. Zamenio ga je Džon Rasel. Raselova administracija, iako je bio liberal, nije bila u kraljičinoj milosti. Posebno drzak prema kraljici bio je sekretar inostranih poslova, lord Palmerston, koji je često radio bez prethodnih konsultacija sa kabinetom, premijerom ili kraljicom. 1849. Viktorija je uložila žalbu lordu Džonu Raselu, tvrdeći da je Palmerston poslao zvanične pošiljke stranim liderima bez njenog znanja. Žalbu je ponovila 1850. ali bez uspeha. Tek 1851. lord Palmerston je udaljen iz administracije. Tom prilikom je objavio podršku britanske vlade predsedniku Napoleonu III i promeni državnog uređenja Francuske bez prethodnih konsultacija sa premijerom.

Period u kome je Rasel bio premijer pokazao se kao vrlo stresan za kraljicu. 1849. nezaposleni i nezadovoljni Irac, Vilijam Hamilton, uznemirio je kraljicu pucnjevima u njenom prisustvu. Prema zakonu iz 1842, osuđen je na 7 godina zatvora. 1580. kraljica je povređena u napadu koji je najverovatnije izveo njen bivši oficir Robert Pejt. Pejt je izvrnuo kočiju kojom se vozila, pri čemu je zadobila lakše povrede. Pejt nije uspeo da dokaže neuračunljivost i osuđen je jednako kao Hamilton.

Irska

Mlada kraljica Viktorija se zaljubila u Irsku, birajući da se odmara u Kilarniju u okrugu Keri, lansirajući ovu lokaciju kao jedno od najpopularnijih turističkih odredišta devetnaestog veka. Njena ljubav prema ostrvu je bila u paru sa toplinom kojom su Irci dočekali mladu kraljicu. 1845. Irska je bila pogođena velikom glađu koja je za 4 godine odnela pola miliona života i oterala ceo milion ljudi u emigraciju. Kraljica je lično poklonila 5000 funti i bila uključena u razne dobrotvorne akcije. Uprkos tome, činjenica da je politika lorda Rasela bila okrivljena za glad i Irskoj imala je uticaj na pad popularnosti kraljice. Za ekstremne republikance, Viktorija je postala "Gladna Kraljica", sa mitskim pričama o tome da je donacija iznosila svega 5 funti koje su naširoko prihvaćene u republikanskim krugovima.

Viktorijinu prvu zvaničnu posetu Irskoj, 1849, je posebno organizovao Džordž Viliers, lord-zastupnik Irske, vođa britanske administracije, da bi odvukao pažnju od gladi ali i da bi privukao pažnju političara kroz kraljičino prisustvo i skrenuo im pažnju na ozbiljnost krize u Irskoj.Bez obzira na negativni uticaj gladi na kraljičinu popularnost, kraljica je ostala dovoljno popularna u nacionalističkim krugovima da bi joj na kraju partijskih sastanaka i dalje pevali "Bože spasi kraljicu" (što je oficijelna himna Velike Britanije i danas).

Ipak, do kraja sedamdesetih i osamdesetih godina devetnaestog veka, monarhijska moć u Irskoj je značajno opala, delom kao rezultat Viktorijine odluke da odbije posetu Irskoj iz protesta protiv odluke Dablinske Korporacije da odbije da čestita njenom sinu, Edvardu VII, brak sa danskom princezom Aleksandrom, ili da čestita kraljevskom paru rođenje najstarijeg sina, princa Alberta Viktora.

Viktorija je odbila pritisak mnogih premijera, lordova i, čak, članova kraljevske porodice, da ustanovi kraljevsku rezidenciju u Irskoj. Pišući svoje memoare, "Irska, zavedena žena ili heroina?", 1930, Vilijam Brodrik, lord Midlton, prethodno vođa irske unionističke partije, opisao je ovu odluku kao dokaz katastrofalnog odnosa prema monarhiji i britanskoj vladavini u Irskoj.

Viktorija je posetila Irsku poslednji put 1900, kada je došla da pozove Irce da se pridruže britanskoj vojsci i bore u Boerskom ratu. (Boerski rat je vođen od 1899. do 1902. u Africi, oko vladavine nad teritorijom Zulua. Završen je britanskom pobedom.) Nacionalistički otpor njenoj poseti raširio je Artur Grifit, koji je ustanovio organizaciju Galska Liga (Cumann na nGaedheal) da bi ujedinio opoziciju. Pet godina kasnije, Grifit je iskoristio kontakte koje je ustanovio prilikom kampanje protiv kraljičine posete da napravi novi politički pokret, Šin Fejn.

Srednje godine

1851 održana je prva Svetska izložba, poznata pod imenom Velika izložba 1851. godine. Oranizovao ju je princ Albert, a izložbu je zvanično otvorila kraljica, 1. maja 1851. Uprkos strahovima mnogih, dokazala je svoj veliki uspeh, a zarada je iskorišćena za potporu Muzeja Viktorije i Alberta (prethodno zvanog Muzej Južnog Kensingtona).

Administracija lorda Rasela pala je 1852, kada je liberalnog premijera zamenio konzervativac Edvard Smit-Stenli, lord Derbi. On nije dugo ostao na vlasti, jer nije uspeo da održi većinu u parlamentu. Dao je ostavku manje od godinu dana nakon dolaska na položaj. U tom momentu, Viktorija je bila nestrpljiva da okonča period slabih administracija. I kraljica i njen suprug su podržavali jaku koaliciju između liberala i torijevaca. Takva administracija je zaista oformljena, sa pilitom (torijevcom) Džordžom Hamiltonom Gordonom na čelu.

Jedan od najznačajnijih akata nove administracije bilo je da uvede Veliku Britaniju u Krimski rat 1854, na strani Otomanske Imperije, protiv Rusije. Neposredno pre nego što je Velika Britanija pristupila ratu, glasine da su kraljica i princ Albert naklonjeni ruskoj strani su umanjile popularnost kraljevskog para. Bez obzira na to, kraljica je javno dala nedvosmislenu podršku trupama. Nakon zaključenja rata, kraljica je ustanovila Viktorijin krst kao odlikovanje za hrabrost.

Nakon što je njegovo upravljanje trupama u toku Krimskog rata dovedeno u pitanje sa mnogih strana, 1855. lord Aberdin je dao ostavku da bi ga zamenio lord Palmerston. Palmerston je takođe isteran iz administracije zbog nepopularnog rešenja ratnog sukoba (Drugi opijumski rat, 1857). Zamenio ga je lord Derbi. Među značajnim događajima za vreme Derbijeve administracije izdvaja se Sepoj-pobuna protiv vladavine Britanske Istočno-indijske Kompanije nad Indijom. Nakon ugušenja pobune, Indija je stavljena pod direktnu upravu krune (mada titula Carica Indije nije odmah ustanovljena). Derbijeva druga administracija nije prošla bolje nego prva. Pala je 1859, dozvolivši lordu Palmerstonu da se vrati na vlast.

Udovištvo

Princ Albert je umro 1861, ostavljajući Viktoriju u očajanju. Ovo stanje je bilo trajno i kraljica je nosila crninu do kraja života. Izbegavala je pojavljivanje u javnosti i u narednih nekoliko godina retko se pojavljivala u Londonu. Njena izdvojenost joj je donela nadimak Udovica iz Vindzora. Kraljica je krivila sina, kao indiskretnog i neozbiljnog mladića, za očevu smrt.

Viktorija je počela da se oslanja na škotskog slugu Džona Brauna. Postoje glasine o romantičnoj vezi i čak, tajnom braku. Jedan skoro otkriven dnevnik sadrži zapis za koji se smatra da je ispovest pred smrt kraljičinog ličnog kapelnika, u kome on izjavljuje da je lično venčao kraljicu i Džona Brauna. Mnogi istoričari sumnjaju u verodostojnost ovog dokumenta. Ipak, kada je Viktorijino telo smešteno u kovčeg, dva seta uspomena su smeštena sa njom, po njenom zahtevu. Pored nje je stavljena jedna od Albertovih haljina, a u njenu levu ruku je stavljen pramen Braunove kose, zajedno sa njegovom slikom. Glasine o aferi i braku zaradile su Viktoriji još jedan nadimak, Gospođa Braun.

Viktorijina izolovanost je značajno umanjila popularnost monarhije i ohrabrila republikanski pokret. Iako je izvršavala svoje kraljevske dužnosti, Viktorija nije aktivno učestvovala u vladi, sklanjajući se u svoje kraljevske rezidencije, Balmoral u Škotskoj i Ozborn na ostrvu Vit. U međuvremenu je donesen jedan od najznačajnijih zakonskih akata devetnaestog veka, Reformski Akt. Lord Palmerston se žestoko protivio izbornom sistemu, ali se njegova administracja završila njegovom smrću, 1865. Nasledio ga je lord Rasel, a zatim lord Derbi, tokom čije administracije je zakon usvojen.

Gledston i Dizraeli

U toku 1868. kabinetu se pridružio čovek koji će se dokazati kao Viktorijin omiljeni premijer, konzervativac Bendžamin Dizraeli. Njegov se kabinet, ipak, brzo raspao, a Dizraelija je zamenio Vilijem Juart Gledston, član liberalne partije. Kraljica je bila protiv Gledstona i njegovih uverenja, isto koliko se divila Dizraeliju. Tokom Gledstonovog mandata, ranih 1870ih, kraljica je počela da izlazi iz žalosti i izolacije, uz pomoć i podršku porodice.

1872. Viktorija je doživela šesti napad koji je uključivao vatreno oružje. Na izlazu iz kočije, sedamnaestogodišnji Irac, Artur O`Konor, navalio je ka njoj sa pištoljem u jednoj, i peticijom za oslobođenje irskih zatvorenika u drugoj ruci. Pištolj nije bio napunjen, a namera mladića je bila tek koliko da uzbuni kraljicu ne bi li prihvatila peticiju. Džon Braun, koji se nalazio pored kraljice, oborio je mladića na zemlju pre nego što je kraljica i mogla da vidi pištolj. Braun je nagrađen zlanom medaljom za hrabrost. O`Konor je osuđen prema zakonu iz 1842.

Dizraeli se vratio na vlast 1874. U to vreme imerijalizam je bio toplo prihvaćen od strane mnogih u zemlji, uključujući i kraljicu i premijera. Kraljica je uzela titulu Carica Indije, a premijera je nagradila titulom Grofa od Bikonsfilda. Dizraelijeva administracija je pala 1880, kada su liberali pobedili na generalnim izborima.

Poslednji iz serije napada na Viktoriju desio se 1882. Škot poremećenog uma, Roderik Meklin, ispalio je metak prema kraljici, a zatim prema kočiji ali je promašio. Od 1842. svaka individua koja je pokušala napad na kraljicu bila je osuđivana na sedam godina zatvora. Međutim, Meklinu je suđeno za veleizdaju, što je bilo kažnjivo smrću. Oslobođen je kazne na račun ludila, i poslat u azil za poremećene. Viktorija je izrazila veliko nezadovoljstvo presudom koja je glasila "nije kriv, jer je lud" i iduće godine predstavljena je nova presuda "lud, ali kriv".

Viktorijini sukobi sa Gledstonom nastavili su se tokom narednih godina. Bila je prinuđena da prihvati njegov predlog promene izbornog sistema, uključujući i Akt o predstavljanju naroda 1884, koji je značajno povećao broj poslanika. Gledstonova vlada pala je 1885, da bi je zamenio konzervativac Robert Gaskonj-Sesil, lord Salsberi. Kada se Gledston vratio na vlast 1886, predstavio je Irsku uredbu o domaćoj upravi, koji je Irskoj dao sopstvenu legislaturu. Viktorija se protivila uredbi, za koju je smatrala da će da podrije britansku imperiju. Kada je donji dom skupštine odbio uredbu, Gledston je dao ostavku, dozvolivši Viktoriji da vrati lorda Salsberija na položaj.

Pozne godine

1887. Velika Britanija je proslavila Viktorijin zlatni jubilej. 20. juna, Viktorija je proslavila pedesetu godišnjicu dolaska na tron, banketom na koji je bilo pozvano pedeset evropskih kraljeva i kneževa. Sledećeg dana je učestvovala na priredbi koju je Mark Tven opisao rečima: „razvučena do granica vidokruga u svim pravcima“. U to vreme, Viktorija je bila izuzetno popularni monarh. Skandal izazvan glasinama o aferi sa slugom Džonom Braunom je zataškan Džonovom smrću 1883, dozvolivši kraljici da bude zapamćena kao simbol morala.

Viktorija je morala da toleriše administraciju Vilijama Gledstona još jedared, 1892. Nakon što je poslednja od Gledstonovih uredbi o irskoj samoupravi odbijena, on se povukao 1894, a zamenio ga je impperijalista-liberal Arčibald Primrouz, lord Rouzberi. Lorda Rouzberija je 1895. nasledio lord Salsberi koji je služio do kraja Viktorijine vladavine.

Do septembra 1896, Viktorija je vladala duže nego ijedan drugi engleski, škotski ili britanski monarh. Prema kraljičinom zahtevu, sve zvanične proslave su odlagane do 1897, odnosno do kraljičinog "dijamanstkog" jubileja. Kolonijalni sekretar, Džozef Čembrlejn, predložio je da se za jubilej napravi festival Britanske imperije. Tako su na proslavu pozvani upravnici svih kolonija sa svojim porodicama. Priredba na kojoj je učestvovala i kraljica, uključila je trupe iz svih britanskih kolonija i zavisnih teritorija, zajedno sa vojnicima koje su poslali indijski prinčevi i poglavari, koji su bili podređeni Viktoriji. Dijamanstski jubilej je bio prilika obeležena velikim izlivima poštovanja prema sedamdesetogodišnjoj kraljici, koja je tada bila vezana za kolica.

Tokom Viktorijinih poslednjih godina, Ujedinjeno kraljevstvo je učestvovalo u Boerskom ratu, koji je kraljica podržavala. Njen lični život bio je obeležen mnogim tragedijama, uključujući i smrt njenog sina, Alfreda, i fatalnu bolest njene kćeri, nemačke carice, i smrt dvojice unuka. Njena poslednja ceremonijalna pojava u javnosti bila je 1899, kada je položila kamen temeljac za novu zgradu Muzeja Južnog Kensingtona, koji je kasnije preimenovan u Muzej Viktorije i Alberta.

Sledeći običaj koji je održavala tokom svog udovištva, Viktorija je provela Božić u Kući Ozborn, koju je princ Albert lično projetovao, na ostrvu Vit. Umrla je 22. januara 1901, nakon 63 godine, 7 meseci i 2 dana vladavine, duže nego što je ijedan britanski monarh vladao pre i posle. Sahranjena je 2. februara. Počiva u Mauzoleju Frogmor, pored svog supruga.

Viktoriju je nasledio najstariji sin, princ od Velsa, koji je vladao kao kralj Edvard VII. Viktorijina smrt bila je kraj vladavine Kuće Hanover nad Britanijom, novi kralj je pripadao Kući Saks-Koburg-Gota. Edvard je promenio ime kraljevske kuće u Kuća Vindzor tokom Prvog svetskog rata, jer se ime Saks-Koburg-Gota povezivalo sa neprijateljima Britanije u toku rata - imperijalnom Nemačka|Nemačkom, kojom je vladao Kajzer Vilhelm II, Viktorijin unuk.

Zaostavština

Kraljica Viktorija je bila prvi moderni vladar Britanije. Prethodni vladari su bili aktivni učesnici u procesu vladanja. Serija zakonskih reformi dovela je donji dom parlamenta na mnogo uticajniji nivo, na račun monarha i kuće lordova - gornjeg doma parlamenta. Kraljevska uloga postala je simbolična. Od vremena Viktorijine vladavine pa nadalje, monarh je, po rečima Valtera Bejghoa, imao „pravo da bude konsultovan, da savetuje i upozori“.

Viktorijina vladavina je postala više simbolična nego politička, sa jakim naglaskom na moralu i porodičnim vrednostima, na suprot seksualnim, finansijskim i ličnim skandalima koji su bili povezivani sa prethodnim članovima Kuće Hanover, koji su diskreditovali monarhiju. Viktorijin avldavina je u Britaniji uspostavila koncept „porodične monarhije“ sa kojom je nastajuća srednja klasa mogla da se poistoveti.

Na međunarodnom novou, Viktorija je bila veliki igrač, ne samo kao slika vezana za imperijalni uticaj Britanije u njenim kolonijama, nego i zbog porodičnih veza sa mnogim evropskim vladarskim porodicama, koje su joj donele nadimak „baba Evrope“. Kao primer ovog statusa može da se navede činjenica da su tri glavna vladara zaraćenih zemalja u toku Prvog svetskog rata bili Viktorijini unuci ili oženjeni njenim unukama. Osmoro od devetoro njene unučadi udalo se ili oženilo članovima drugih vladarskih porodica u Evropi, a deveta unuka, princeza Luiz, udala se za škotskog vojvodu.

Viktorija je prvi poznati bolesnik od hemofilije u kraljevskj porodici, ali nije jasno kako je dobila. Moguće je da je dobila usled neke genetske mutacije, jer je njen otac imao pedeset i pet godina kada je Viktorija začeta. Takođe, bilo je spekulacija da Vojvoda od Kenta nije njen biološki otac, već da je ona kći vojvodinog ličnog sekretara i dokazanog ženskara, Irca Sera Džona Konroja. Iako postoje nekakvi dokazi da je postojala romantična veza izmeću Konroja i Viktorijine majke (Viktorija je tvrdila Vojvodi Velingtonu da je lično bila svedok afere), Konrojeva medicinska istorija ne pokazuje ikakav trag hemofilije u porodici, a ova se bolest i inače obično prenosi po ženskoj liniji. Mnogo je verovatnije da je dobila od svoje majke, iako nema istorije hemofilije ni u majčinoj porodici. Iako nije patila od bolesti, prenela je na barem troje svoje dece. Najpoznatija žrtva hemofilije među njenim naslednicima je njen praunuk, Aleksej, poslednji ruski carević.

2004, evropski vladari i bivši vladari potekli od Viktorije su:

Elizabeta II od Ujedinjenog Kraljevstva, kraljica Velike Britanije,
Harald V od Norveške, kralj Norveške,
Karl XVI Gustav od Švedske, kralj Švedske,
Margareta II od Danske, kraljica Danske,
Huan Karlos I od Španije, kralj Španije,
Konstantin II od Grčke, kralj Helena, svrgnut s trona,
Mihael od Rumunije, kralj Rumunije, svrgnut s trona.
2002. godine, BBC je sproveo istraživanje na temu 100 najvećih Britanaca. Viktorija se našla na jedanaestom mestu.

Izumi Viktorijanskog doba uključuju poštanske marke i železnicu.

Više lokacija u svetu je imenovano prema Viktoriji:

australijska država Viktorija,
prestonica Britanske Kolumbije,
prestonica oblasti Saskačevan u Kanadi,
najveće jezero u Africi,
najveći vodopadi na svetu i t.d.

Kraljica Viktorija je bitanski monarh u čiju je slavu podignuto najviše spomenika na celoj teritoriji Britanske imperije. Najznačajnija je statua ispred Bakingemske palate, podignuta deceniju nakon Viktorijine smrti. Daleko kontroverznija statua podignuta je ispred kuće Lajsnter u Dablinu 1924. Dve godine nakon što je kuća iznajmljena za poslove skupštine, kuća je kupljena i pretvorena u sedište irskog nezavisnog parlamenta. Nakon godina kritikovanja, 1947. statua je uklonjena. Osamdesetih godina dvadesetog veka, statua je poklonjena Australiji
Dana
Dana

Broj komentara : 189
Join date : 2009-08-01

Na vrh Go down

Žene kroz istoriju Empty Re: Žene kroz istoriju

Komentar  Sponsored content


Sponsored content


Na vrh Go down

Na vrh

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu